Govor Ive Barića na Mašunu 6. septembra 2014. godine na proslavi 71. godišnjice prisege Rapske brigade

Dragi prijatelji, tovarišice i tovariši, pozdravljam vas u ime svih Rabljana.

Ime Kampor za svakog Slovenca i Čabranca podsjeća na fašistički logor smrti gdje je izgubilo život više tisuća nedužnih ljudi. Mi Rabljani suosjećamo sa svim ljudima koji su izgubili svoje najdraže i uvijek ćemo biti uz vas, vaš cijeli narod kojemu se divimo na ustrajnosti obilježavanja ovih datuma na kojima ćemo i mi uvijek sudjelovati. 

 

Ja osobno svake godine ponavljam lekciju učenicima škole na Rabu o umiranju nedužnih ljudi u Kamporu. Redovno nosimo cvijeće i sjećamo se na one koji su zauvijek pokopani na njivi u Kamporu. Svaki put mi učenici na kraju sata postave pitanje: ''Zašto su ljudi dopustili da se takvo zlo uopće dogodi''. Priznajem bio sam u velikoj dilemi kako im odgovoriti na to pitanje. Onda sam se ohrabrio i jednostavno im rekao da se to događa uvijek kad dođe na vlast diktator koga svi moraju slušati pa tobože oni nisu odgovorni za svoje čine. Svi postaju ravnodušni: oni koji umiru i oni koji ubijaju. To se dogodilo u Kamporu. Komandant Vinzenzo Cuiuli i fašisti uz njega su zapovijedali, vojnici su hladnokrvno izvršavali naredbe, a internirci, koji su izgubili svaku nadu u život, bez pogovora odlazili u smrt.

Ali, bilo je i onih koji su se suprotstavili zlu. Ti su osnovali udarnu grupu, a na kraju i Rapsku brigadu koja je oslobodila Logor uz pomoć rapskih partizana. Jedan od njih je tu među nama dr. Anton Vratuša, zamjenik komandanta Rapske brigade. Nakon oslobođenja sudili su samo onima koji su bili drski fašisti i ubijali bez milosti. Ostale su, čak s pozdravom, pustili u njihovu rodnu Italiju. Među njima bilo je i onih koji su bili fašisti ali njima se nikad u Italiji nije sudilo. Na putu za Italiju neki su nastradali od Nijemaca, drugi su se priključili talijanskim partizanima, a neki su ostali s našim partizanima. 

Takvima kao što je bio dr. Antom Vratuša moramo zahvaliti da je naša partizanska vojska bila moralna sa svim dispozicijama moderne vojske. Njima danas moramo zahvaliti da smo danas svoji na svome i da će tako i ostati. Ali ima i onih koji bi htjeli kotač povijesti vratiti natrag. Nećemo im dozvoliti. Mi Hrvati i Slovenci zajedno bit ćemo na braniku svojih prava naših ljudi i država. 

Danas je s nama još jedan čovjek koji je najzaslužniji da se nakon oslobođenja Logora (sedam decenija) održi prijateljstvo Rabljana i Slovenaca. Taj je čovjek Janež Herman, stariji, predsjednik Logorskog odbora Kampor-Gonars. Dragi Hermane, u ime svih Rabljana hvala Vam na svemu što ste učinili i što će se, zahvaljujući Vama nastaviti. Osobno ću predložiti da Vam Grad Rab dodjeli najveće priznanje koje ste zaslužili.

 

Hvala vam na pažnji i pozivam da 13. septembra dođete na Rab na komemoraciju žrtvama Logora.

 

Dan antifašističke borbe

Zbornik